Potrebno je najmanje dva tjedna prije nego se planira termin krštenja dogovoriti u župnom uredu, te upisati sve potrebne podatke o kršteniku uz predočenje kopije Rodnog lista.

      Čim mladenci dogovore termin vjenčanja, prvi s kim bi ga trebali radi organizacije podijeliti jest župni ured. Nije potrebno prijavljivati više od godine dana unaprijed. Tom prilikom župnik će upoznati mladence s potrebnom administracijom i pravnim postupkom, a sve ostalo slijedi u bližoj pripravi pet tjedana prije samog vjenčanja. Za katoličku ženidbu obavezan je Tečaj priprave za brak. Dobro je da ga mladenci obave barem godinu dana prije vjenčanja, svakako nije dobro čekati zadnji tren.

SMRT KONAČNI SUSRET VJERNIKA

S NJEGOVIM BOGOM!

      Cilj čovjekova života na zemlji jest zadobiti vječno zajedništvo sa svojim Stvoriteljem u Nebu. Sveta Majka Crkva prati i krijepi svetim sakramentima čovjeka na njegovu životnom putu od rođenja do tjelesne smrti. Za nas vjernike taj prijelaz je vrlo važan trenutak i za njega se valja pripremiti, jer o njemu kao i o našem životu ovisi čitava naša vječnost. Gospodin Isus na više mjesta u Evanđelju poziva nas na budnost jer ne znamo ni dana ni časa kada ćemo biti pozvani pred lice Svevišnjega. U tom smislu Crkva nas i uči da živimo svaki dan kao da nam je posljednji, uvijek pripravni stati pred lice Božje. Upravo zato vjernici osjećajući slabost, bolest ili pak u ozbiljnijim godinama nikad ne propuštaju dozvati si svećenika i izmiriti se sa svojim Bogom, kako bi izmireni s Njim mogli čekati mirno trenutak svoje smrti. U toj pripravi na smrt vrlo važnu ulogu ima i okolina koja je po kršćanskoj savjesti i zakonima dužna pobrinuti se da se starijima i nemoćnima dozove svećenik te dobiju sakramente kršćanske popudbine i budu pripravni za susret s Bogom u smrti.

      Vrlo je važno naglasiti kako uloga Crkve u trenutcima smrti nije biti tek svojevrsno ''komunalno poduzeće'' koje vrši usluge ukopa, već Ona ponajprije molitvom ispraća svoje članove u nebesku domovinu. Stoga ''pravo'' na ukop imaju samo oni vjernici koji su bili aktivni članovi svojih župnih zajednica tj. Crkve. To je vidljivo i u Obredu Sprovoda koji su zapravo isključivo namijenjeni za vjernike koji su živjeli za života život vjere, e da bi sada u trenutku tjelesne smrti po molitvama Crkve prešli u Vječni život. Stoga je važno poštovati volju pokojnika koji žive za života bez Boga, bez sakramenata i veze s Crkvom, te ne treba inzistirati na vjerničkom ukopu, jer je to zapravo nasilje nad njihovom voljom koju su svojim životom živjeli i iskazali! 

      Budući da mnogi vjernici ne računaju na smrt te je ona danas za mnoge  uglavnom iznenadna, ovih nekoliko redaka ima za cilj pomoći vjernicima naše župe s kratkim uputama što je važno učiniti da bi smo kršćanski i vjernički dostojanstveno ispratili naše pokojne.

      PRIJAVU SPROVODA valja uvijek prvo učiniti u župnom uredu, pa tek pošto se dogovori termin sprovoda, možete ići u komunalno poduzeće dogovarati ostale tehničke detalje. Za prvu ruku možete to učiniti i telefonom, (radi termina) a onda svakako prvom prilikom (u dogovoru sa župnikom) doći osobno u župni ured prijaviti potrebne podatke o pokojniku. Prijavu smrti ne treba obavljati u vremenu od 20 sati do 8 sati ujutro. U tom vremenu ne možete ništa učiniti niti u jednoj državnoj instituciji, tako da nema koristi niti u župnom uredu u tom terminu prijavljivati sahranu! Ako se dakle smrt dogodi u noći, pričekajte s prijavom sahrane do jutra! Nije nužno da najbliži pokojnikovi ukućani dolaze prijaviti sahranu, ali svakako je dobro da dođe netko tko zna osnovne podatke o pokojniku. Premda većina vjernika svoje obveze prema župi redovito ispunjava, oni koji to nisu činili redovito, tom prilikom trebaju ponijeti Knjižicu lukna i izmiriti svoje dugove prema župi. Svećenik izlazi na groblje u dogovoreno vrijeme. Za sam sprovod valja pripraviti svećeniku na lijevu ruku OTARAK, (ne frotirni ručnik!) Što se tiče mise zadušnice, ona se u dogovoru sa župnikom služi naknadno!

      ZVONARIMA se prijavljuje sahrana tek nakon što je sahrana dogovorena u župnom uredu! Svako selo ima svoga zvonara. Zvonima se prema mjesnom običaju oglašava smrt pokojnika tek nakon prijave u župnom uredu, ali ipak ne u terminu 20 – 08 h (dakle noću i rano ujutro!). Potom zvona najavljuju sahranu za vrijeme same sahrane. Kako je to običaj u našoj župi zvonari zvone samo onim pokojnicima koji su za života uredno plaćali zvonarinu. Ako pak rodbina ipak želi da se zvoni za pokojnika dužna je prije toga podmiriti dugovanja za zvonarinu. Radi li se pak o pokojnicima koji nisu živjeli u našoj župi onda se plaća jednokratna taksa od 150,00 kn.

      NEKOLIKO PRAKTIČNIH NAPOMENA:

Kao vjernici ne smijemo zaboraviti kako našim pokojnicima nakon smrti ne pomaže ništa od ovog svijeta pa niti naše suze, svijeće ili cvijeće! Jedino što pomaže jesu naše molitve, postovi, djela milosrđa i milostinja! Stoga preporučamo dobar drevni pobožni običaj da se prije sahrane oko mrtvog tijela pokojnika izmoli barem jedna krunica za pokoj duše. O tome neka vodi brigu netko iz bliže obitelji pokojnika. Kod karmina ne priliči katolicima postavljati umivaonik s pepelom na ulazu u kuću! To je poganski običaj i nema veze s kršćanstvom! Osim mise zadušnice dragocjen je običaj da se jednom godišnje (nije nužno da je godišnjica!) dade odslužiti misu za pokojnika. Stoga napominjemo kako se misne nakane u našoj župi  upisuju dva puta godišnje. Početkom prosinca za prvi dio godine i početkom svibnja za drugi dio godine! Uz to ne treba zaboraviti da svake nedjelje i zapovijedanog blagdana župnik služi misu ZA NAROD a to znači za žive i mrtve članove naše župe, tako da i osobito na toj misi možemo i trebamo moliti za nas žive da umremo u milosti Božjoj, a za pokojne da im Gospodin dade život vječni!

      Pohod bolesniku bilo u smrtnoj opasnosti, bilo u slučaju slabosti ili pogoršanja zdravstvenog stanja možete u bilo koje doba zatražiti na broj župnog ureda. Uvijek podsjećam da smo često za života živjeli mlako svoj kršćanski poziv, stoga omogućnimo našim bolesnicima, starima i umirućima da izmireni s Bogom odu s ovoga svijeta okrepljeni svetim sakramentima. Naglašavam kako Bolesničko pomazanje nije sakrament koji se podjeljuje isključivo umirućima, već bolesnima i starijima da ih Gospodin okrijepi i pridigne u njihovoj slabosti i boli. Ako osoba nije svjesna u tom slučaju Bolesničko pomazanje uključuje i oproštenje grijeha. S jedne strane pohod bolesniku nama svećenicima je prioritet i glavna zadaća, da omogućimo koliko je do nas svakom da ode s ovog svijeta okrijepljen svetim tajnama, a s druge strane to je i sveta zadaća svakog vjernika pred Bogom da svojim ukućanima, starima i bolesnima dozove na vrijeme svećenika. Stoga nemojte se NIKADA ustručavati pozvati svećenika svojim bolesnima i starima!