Drugu godinu za redom nastavljamo živjeti u kaosu, strahu, mjerama, podjelama i velikoj neizvjesnosti koja i najoptimističnijima otvara oči te dovodi do spoznaje da se nikad više nećemo vratiti u normalan način života. Ponad svega, sve ono što se prošle godine, na početku pandemije nazivalo teorijama zavjere i smatralo nemogućim danas je sastavni dio naše svakodnevice. Osobiti znak sumraka civilizacije i nestanka demokracije su tzv. kovid putovnice koje ograničavaju kretanje ljudima i rade segregaciju kakve nismo vidjeli od koncentracijskih logora s polovice prošlog stoljeća. Da stvar bude tragičnija, govorili su nam kad dođe cjepivo svemu će doći kraj. Ove godine došlo je toliko najavljivani spas – cjepivo – ali sa cijepljenjem nije nestala bolest. Cjepivo je tu sa svojim očitim nuspojavama koje se ignoriraju, ljudi su se velika većina prisilno cijepili jer su bili uvjetovani da bi sačuvali radna mjesta i mogli nastaviti vraćati kredite, a bolest sve više buja i ništa ne ide kraju kako su obećavali nego se samo sve više situacija komplicira. Kao da to sve nije dosta, na redu su djeca, budućnost naroda! Imamo li snage zaštiti djecu od Heroda našeg vremena? Uza sve navedeno svakim danom su kako u društvu tako i u Crkvi sve očitije podjele među ljudima te svojevrsna agresija koja se osjeća u bazi društva jer su ljudi izluđeni informacijama i u strahu za svoj život jedni druge okrivljuju huškani od medija. Duhovno promatrajući čudi izostanak svijesti o činjenici da ćemo svi umrijeti, da nikad nije bilo vremena u kojem nitko nije umirao te da se kao kršćani ne bojimo smrti. S  druge strane ostaje začuđujuća činjenica da sva ova zla nisu nas ponukala da se vratimo i obratimo Bogu, nego su bila izlika za još veći odljev, odlazak, zaborav i odmak od Boga, vjere i Crkve.  U odnosu na stanje u svijetu i na svojevrsno natjecanje nekih država, koja će više dokinuti i uskratiti ljudima sloboda i kretanja, Bogu hvala u našoj domovini niše ne uspijeva lako, pa ni svjetski scenarij kaosa, tako da moramo Bogu zahvaliti da smo u odnosu na razvijene i napredne zemlje Europe i svijeta ipak sva ova zla nekako uspjeli kao narod amortizirati i učiniti život koliko toliko podnošljivijim. U svem tome zlu osobito raduje činjenica da se narod počeo buditi, buniti i protestirati te jasno davati do znanja vlastima da ne možemo pristati na ovakav način tiranije ni života u novom normalnom. Moguće da je razlog bunta u našem narodu i taj što smo mi naučili u totalitarnom sistemu komunizma živjeti u otporu i borbi prema vlastima, te poznajemo cijenu slobode, koju smo na koncu po tko zna koji puta krvlju skupo platili u domovinskom ratu, tako da sada, ne nasjedamo tako lako na prazne priče i pusta obećanja. Na kraju ove godine a u odnosu na Novu, po prvi puta u naše vrijeme nemamo hrabrosti nešto čestitati i željeti da bude bolje, nego moramo biti zadovoljni i u srcu nam odzvanja molitva i vapaj, samo da ne bude gore od ove godine!

Situacija u svijetu neminovno je utjecala  na duhovni život pojedinaca i čitave Crkve. Postoji dobar broj onih koji su se navikli na misu preko televizije, drugi zbog straha od bolesti a treći od nemara doveli su do toga da se znatno smanjio broj onih koji sakramentalno žive svoj život. Unatoč tomu ove smo godine hvala Bogu bez nekih velikih mjera i drama uspjeli neometano vršiti liturgijski i sakramentalni život naše župne zajednice. Nastojali smo od Velikog tjedna pa sve do prve polovice studenog misama na otvorenom omogućiti svima jedan relaksirajući epidemiološki ambijent kako bi neometano mogli koji žele sudjelovati u bogoslužjima. Broj krštenih ponovno se vraća prema pred pandemijskoj normali gdje u odnosu na prvu godinu pandemije imamo 130 % povećanje broja krštenih. Tome broju svakako doprinosi i činjenica da naši gastarbajteri donose svoju djecu u rodnu župu na krštenje. Broj umrlih u odnosu na proročki mali broj u prošloj godini ove godine se vraća u nekakvu normalu. Zanimljivo je da je ove godine 50% umrlih iz Črnkovaca, a da u Bočkincima nije bilo smrtnog slučaja. I ove godine imam potrebu ponoviti istinu: da nema nikakvih drugih zala, nas je već snašlo veće zlo od svih zala, a to je izumiranje obitelji i naših sela, naše domovine. Upravo zato ne smijemo se umoriti pozivati na buđenje i povratak životu u našem narodu.

Od 42 vjernika koliko smo ih ove godine pokopali, svega njih 27 su otišli s ovoga svijeta kao pravi vjernici, izmireni s Bogom i okrijepljeni svetim sakramentima, a 15, ih je otišlo neizmireno s dragim Bogom. Iako se čini mali broj, tih 15 je u postotku 38%  ili više od četvrtine. I dalje prepoznajemo ovu tragičnu stvarnost našeg naroda i naše vjere da nam vjernici umiru neizmireni s Bogom. Unatoč situaciji, kao svećenik ne želim se umoriti niti prestati pozivati vas da budete svjesni odgovornosti za svoje stare i nemoćne. I ove godine sam za Uskrs, Božić i na poziv pohodio lijepi broj vjernika koji su pozvali svećenika.  Napominjem kako svima koje pohodim po kućama podijelim i Bolesničko pomazanje, a to isto činimo na našim trodnevnicama pred kirvaje te u Devetnici Gospi Lurdskoj kao i uvijek kad netko od vjernika zatraži taj sakrament! Kao svećenik i duhovni pastir i ove godine sam učinio sve što je bilo moguće da i u ovim izvanrednim vremenima imate ne samo redovitu nego i izvanredno veću priliku pristupiti svetim sakramentima. Čitavu godinu sam na  raspolaganju za svetu ispovijed prije svetih misa i na traženje u svako drugo vrijeme. 

Duhovna događanja smo unatoč situaciji i nastojeći poštivati sve mjere koje se traže od nas uspjeli redovito organizirati i slaviti. To su  trodnevnice za prvu pričest, sv. Jurja, sv. Lovru, sv. Augustina i sv. Martina. Ove godine o svetkovini sv. Martina imali smo čast da središnje bogoslužje služi križevački vladika, mons. Milan Stipić. Svakodnevna prilika za ispovijed, misa s propovijedi i klanjanja tjedna i cijelonoćna mjesečno, standard su od kojega i dalje ne odstupamo. Uz redovito uredsko poslovanje tu je i kateheza za djecu osnovnoškolskih razreda, tri razreda srednje škole koju mi kao župniku pomažu ostvariti gđa. Lijana i Marina. Od zajednica je i dalje najaktivnija Misijska zajednica čijim smo zalaganjem i podrškom vjernika i ove godine skupili potrebna sredstva da bi smo mogli nastaviti s dobrim djelom osiguravanja hrane djeci u misijama u 2022. godini za 110 djece, na što možemo biti ponosni!  O blagdanu sv. Marka imali smo ove godine blagoslov polja u Črnkovcima i nakon toga lijepo druženje, a Bog nas je i ove godine sačuvao leda i vremenskih nepogoda.  Jednako tako i ove godine održali smo Tijelovsku procesiju. U rujnu smo imali Zaziv Duha Svetoga na početku godine i Nedjelju zahvalnicu početkom listopada kojom smo zahvalili Bogu za sve darove. 

Na koncu ove godine ostaje bolna istina da uza sav trud, raspoloživost i otvorenost župnika i duhovna događanja i ponudu u našoj župi, te cjelokupnu svjetsku i lokalnu situaciju sve navedeno što smo učinili i ove godine, nije bilo dovoljno niti razlogom da se barem u ovim teškim vremenima ljudi duhovno probude i vrate Bogu. Ostaje evidentna i poražavajuća stvarnost da i dalje ne samo da ostaje veliki broj onih vjernika koji žive izvan sakramenata i povezanosti sa zajednicom Crkve, nego se broj onih koji imaju kontakt sa sakramentima u ovim teškim vremenima smanjio. Od svih realnih cca. 2000 vjernika koliko broji naša župa, činjenica je da redoviti kontakt sa župom i sakramentima i dalje ima samo 15-20%  naših župljana, dok su svi ostali periferni ili rubni kršćani koji svećenika i sakramente te Crkvu općenito, trebaju povremeno. Pandemija je pokazala na žalost da se broj onih koji razumiju važnost sakramenata i koji su ustrajali u redovitom sakramentalnom životu zapravo prepolovio. Zabrinjavajuća je činjenica se na žalost 95% djece trajno udaljilo od mise dok u isto vrijeme sve druge aktivnosti nastavne i izvannastavne su se održavaju više-manje normalno. Budući da su djeca budućnost naroda i obitelji s ovakvim otpadom od Boga ne piše nam se sjajna budućnost, ako tu pridodamo već spomenuti drastični pad broja rođenih, stvar postaje još dramatičnija. Nasuprot ovoj velikoj skupini povremenih i periodičnih katolika koji imaju jedan komunalni odnos prema Crkvi jer pod redovito doživljavaju Crkvu i Župu kao servis i pojavljuju se  samo onda kad im nešto zatreba, ostaje ona mala skupina, malo stado vjernih, koji svake nedjelje i blagdana, bilo to zgodno ili nezgodno, dakle redovito slave svete tajne i žive sakramentalnim životom. Valja primijetiti i naglasiti kako upravo ta manjina koja dolazi redovito na nedjeljne svete mise i svojim darom redovite milostinje uzdržava našu župu i župnika i tako omogućuje sve ono što se događa u našoj župi.  

Uz duhovna događanja i ponude i u protekloj godini uspjeli smo dosta toga učiniti i na materijalnom planu u smislu održavanja naših zgrada i prostora. Kao najveći projekt ove godine izdvajam postavljanje novog krova na crkvi sv. Lovre u Črnkovcima koji smo uspjeli učiniti uz pomoć Općine Marijanci koja je iznosom od 45.000,00 kn pomogla ovaj veliki i nužan zahvat. Tu je i naša Osječko-baranjska županija koja je darovala iznos od 35.000,00 kn. Ostatak od 15.000,0 kn isplaćen je iz župne blagajne. U Črnkovcima smo nadalje uz angažman i zauzimanje gosp. Josipa Varžića i Milana Đurkića, uspjeli reprarirati i ponovno u funkciju postaviti veliko zvono iz 1928. godine koje je bilo napuklo. Iznos toga zahvata bio je 25.000,00 kn. Darom i na inicijativu obitelji Kovačević Franje i Beata nabavljene su u proljeće pločice za kor i stepenište crkve sv. Lovre, te su dobrotom gosp. Josipa Varžića koji je uzeo godišnji odmor i besplatno postavio iste. Radove je podržala i gđa. Ljubica Majdenić svojim darom te su u planu do proljeća ove godine postavljenja istih pločica u čitavu crkvu. Kad bi se gledala cijena postavljanja po kvadratnom metru pločica i same pločice i to je bila investicija u iznosu cca 30.000,00 kn. Tu su i tri velike oltarne slike; sv. Josipa, dar gosp. Josipa Dukmenića iz Marijanaca, bl. Alojzije Stepinac, dar gđe. Marija Pavlović u dimenzijama 80×160, tehnika ulje na platnu, rad ak. slikara Zorana Homena iz Križevaca, i sv. Antun Padovanski, zavjetni dar župljana sva četiri sela, rad istog autora u dimenziji 100×200 cm. U proljeće je postavljen u Črnkovcima novi razglas i zvučnici u iznosu od 8.000,00 kn. Uz novi luster postavljen prošle godine trebalo je postaviti i bočne lampe u istom stilu što je i učinjeno u iznosu od 6.000,00 kn. A radnom akcijom smo uspjeli nakon dugo godina obnoviti ogradu oko crkve sv. Lovre. Dobrotom mještana uređene su i postavljene lajsne oko prozora koji su na crkvi postavljeni prije puno godina. U jesen smo dobili od Ministarstva kulture iznos od 150.000,00 kn za nastavak radova u Svetom Đurđu, a radove je s obzirom da je bio kratak rok za izvođenje gosp. Zlatko Petrović na vrijeme i kvalitetno. Radovi su rađeni pod nadzorom Konzervatorskog ureda iz Osijeka i tako smo dobili lijepi prilaz crkvi sv. Jurja, te drenažu oko čitave crkve i odvod slivnih voda kako bi se izbjegla vlaga. Uz te radove smo o trošku župe napravili i podlogu za pet parkirnih mjesta na sjevernoj strani crkve što uz prilaz za invalide koji od sada imamo i anuliran ulaz u crkvu olakšava starijima i slabo pokretnima pristup u crkvu.  U Podgajcima je nakon dvadeset i pet godina osvježena fasada na župnoj kući i obnovljena i obojana ograda oko župne kuće i crkve kroz radnu akciju naših župljana. Na taj način smo ne samo uredili prostor naše župe nego smo i doprinijeli općem izgledu centra sela. U Bočkincima smo  uz novi razglas i zvučnike postavili i nova rasvjetna tijela. Za Podgajce, Đurađ i Bočkince nabavljena su nova Vječna svjetla, a ono u Črnkovcima je obnovljeno! Nakon više desetaka godina nabavljeno je za župnu crkvu novo Nebo za tijelovske procesije u iznosu od 9.000,00 kn. S obzirom da smo mise imali vani i da nam je to budućnost sljedećih nekoliko godina darom grada Donjeg Miholjca nabavili smo novih 200 stolica, postavili PVC stijenu na vanjski oltarni prostor u Podgajcima u izradi su i dva pomična vanjska oltara za Đurađ i Črnkovce za liturgijska slavlja na otvorenom. Za župnu kuću nabavljeni su ormari po mjeri za župnikov stan: 

Na koncu napominjem kako smo kroz ove godine pomalo opremili župnu kuću sa svime što je potrebno za uredan i normalan život! U budućnosti bi trebalo još promjeniti sustav grijanja i urediti kupaone koje su još iz ranih šezdesetih godina, ali to kad dođe na red. Ostaje nam od većih zahvata još obnoviti toranj u Podgajcima i završiti uređenje dvorišta župne kuće što su veće investicije i ne možemo ih bez pomoći Nadbiskupije realizirati. Uza sve ove navedene stvari, tu je i dosta manjih zahvata i radova koje smo zahvaljujući dobrim ljudima uspjeli u ovoj godini odraditi. 

Uz akcije na nacionalnoj razini kao što su Misijska nedjelja, Nedjelja Caritasa, Nedjelja zajedništva s crkvom u BiH. Izdvajam sredstva prikupljena u siječnju za Sisak: 8.210,48 u nadbiskupijskoj akciji, te još jednom u ovoj godini uspjeli smo prikupiti pomoć za obnove kuće stradale u potresu jednoj obitelji u Petrinji u iznosu od 32.415,00 kn na što smo posebno ponosni. Tu je i posljednja akcija ovih dana za malu Kiaru iz Šibenika u kojoj smo prikupili i kao župa darovali 7.430,00. Ako tome dodamo nešto manje od 20.000,00 kn prikupljenih za misije, ne možemo na kraju godine ne biti ponosni i zahvalni Bogu!  

Na komunikacijskom planu kao župa i dalje smo dostupni putem web stranice koja sadrži sve potrebne informacije i podatke o životu i radu naše župe: www.rzu-sv-martin-podravski-podgajci.hr. Tu je i Facebook stranica naše župe: Župa sv. Martina biskupa Podravski Podgajci, koja je i dalje najjednostavniji i najneposredniji oblik komunikacije putem kojega ćemo i dalje nastojati pratiti sva događanja u župi. Ove godine ponovno smo uspjeli organizirati Božićni domjenak kao susret sa svim suradnicima i dobročiniteljima te zahvaliti svima, podijeliti prigodne poklone i zahvalnice u ime župe dobročiniteljima i prijateljima župe za angažman i pomoć u godini iza nas. U godini koja je pred nama nastavljamo s otvorenim odnosima sa svim institucijama u našem mjestu kao i svim zajednicama, udrugama i pojedincima. 

Sve navedeno kao i dosta stvari koje se čine neznatnima i nisu ovdje navedene, a bile su nužne, važno je naglasiti kako je učinjeno redovitim prilozima vjernika bilo kroz milostinju, lukno ili darove. Jedini donatori ove godine bili su nam: Općina 

Marijanci, Osječko-baranjska županija i Grad Donji Miholjac, te gosp Josip Dukmenić, Farma Matakovo iz Marijanaca, sve ostalo su dali vjernici ove župe. Napominjem kako je do kraja godine Lukno kao obiteljski dar dalo tek 537 obitelji što je 70%, u odnosu na broj župljana, a Dar za crkvu samo 203 domaćinstva što je tek 27% obitelji, na ukupan broj domaćinstva od 738.  Zajedno s ŽEV-om smo prepoznali kao važan zadatak u ovim teškim vremenima animirati one koji mogu a nisu da se uključe i svojim darom podrže život i djelovanje naše župe. 

Prema podatcima kojima raspolaže naša župna administracija kroz Kartoteku obitelji evidentno je da tek dvije trećine vjernika podmiruju uredno svoje Lukno, dok od ostale trećine pola plaćaju povremeno, a pola nikako. Svaki vjernik koji smatra župu i Crkvu svojom te osjeća da pripada određenoj zajednici zna da za tu istu zajednicu župe treba i doprinositi! Koristim i ovu prigodu podsjećajući kako  Lukno treba plaćati svaki bračni par za sebe, bilo da su crkveno vjenčani ili ne! Jednako tako i svaki punoljetni župljanin koji je u radnom odnosu, iako nije oženjen treba plaćati pola Lukna u iznosu od 75 kn. godišnje kao što to čine udovci ili rastavljeni i samci. Govoreći o ovoj temi financijske participacije u životu i djelovanju Župe svakog vjernika, ostaje i dalje nada da će nakon nekog vremena ova tema postati suvišna, ta da će svi vjernici shvatiti kako župa nije servis koji radi i postoji samo kad meni zatreba, već da župa živi i djeluje čitavu godinu i svake godine i sve vrijeme, pa i onda kad nas oni ”ne trebaju”!  

Budući da smo već ustvrdili da zapravo manji dio naših župljana i to gotovo uvijek isti,  ne samo duhovno nego i materijalno sudjeluje u životu ove župe, želim još jednom od srca reći jedno veliko HVALA! Hvala svima vama koji ponajprije ovu Župu smatrate svojom, koji redovito sudjelujete u životu ove župe, koji se rado stavljate na raspolaganje kad je potrebno, a onda i koji svojim urednim podmirivanjem LUKNA, ali i DAROM pokazujete svoju odgovornost prema svojoj župi, te tako svjedočite svoju vjeru, ali i ljubav i osjećaj pripadnosti zajednici Crkve. HVALA i svima vama koji ste i u ovoj godini na toliko načina pokazali svoju pažnju, ljubav i poštovanje svome župniku kroz brigu za župnu kuću i događanja u njoj, te sam i u godini koja je iza nas u vama imao i osjetio veliku obitelj Crkve. Kao župnik imam potrebu reći na koncu ove godine da sam zahvalan Bogu i vama što smo u izvanrednim vremenima uspjeli redovito funkcionirati. Ponosan sam na vas! Gospodin koji ljubi vesela darivatelja neka vam svima uzvrati stostruko! 

Na koncu hvala svim župnim suradnicima: članovima ŽPV-a, ŽEV-a, našim zvonarima u sva četiri sela koji vode brigu o našim crkvama, vjeroučiteljima, voditeljima pojedinih skupina, pjevačima, i ministrantima. Na koncu, hvala svima koji se nesebično ugrađujete u život i djelovanje naše župne zajednice na bilo koji način.

Na kraju godine molim Vas i za oproštenje zbog svega onoga što nisam dobro učinio i za sve trenutke u kojima sam Vas makar i nehotice povrijedio i ražalostio.

Godina koja je pred nama je: 

2022. od utjelovljenja Gospodnjeg,

227. od osnutka naše Župe

9. pontifikata pape Franje

5. službe aktualnog župnika

Na koncu najveća hvala dobrom Bogu koji blagoslivlja i uzdržava svaki naš posao i svako nastojanje oko dobra naše župne zajednice. Neka vam je svima sretna i blagoslovljena Nova 2022. godina.

TEBE BOGA HVALIMO!