Priprema za sakramente i sakramentale
Krštenje
Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio (Mt 28, 19-20)
Krštenje, je prvi i temeljni sakramenat Crkve, po njemu postajemo djeca Božja i članovi Crkve. Ovaj sakramenat u našoj župi redovito se slavi kod nedjeljne svete mise, a izvanredno izvan mise u dogovoru s roditeljima.Što se tiče termina krštenja nakon rođenja, nema nekih pravila ali svakako nije dobro bez velikog razloga dugo odgađati ovaj sakramenat.Dobro je da roditelji barem dva tjedna prije nego planiraju krštenje stupe telefonski u kontatk sa župnikom, te potom dođu u župni ured na dogovor oko termina.
Naime, župa ima svoj ritam događanja i slavlja i ponekad se može dogoditi da nije zgodno imati krštenje uz neko drugo događanje ili slavlje. Upravo zbog toga dobro je barem dva tjedna prije prijaviti željeni termin krštenja,
a župnik ga ovisno o okolnostima prihvaća i dalje se dogovaraju ostale tehničke stvari. Kod prijave krštenje potrebno je da roditelji donesu kopiju Rodnog lista, te Obiteljsku knjižicu kao i kumovi ako su iz naše župe!Prije samog krštenja, obično petkom nakon mise ili po dogovoru s roditeljima u neko drugo zgodno vrijeme biti će priprema za krštenje u župnom uredu, tijekom koje će nakon pouke i upoznavanja sa tijekom slavlja krštenja biti i sveta ispovijed roditelja i kumova. Kum ako nije iz župe u kojoj se slavi krštenje treba iz svoje župe, gdje živi, donijeti Posvjedočenje, dokument koji izdaje župnik a znači da netko može biti kum kod krštenja. Budući da se radi o vrlo ozbiljnoj stvari u nastavku imate detaljan opis pod naslovom ŠTO JE KUMSTVO U KATOLIČKOJ CRKVI, TKO I KADA MOŽE BITI KUM.Jednako tako imate i Upute roditeljima za slavlje krštenja pa ih preporučam prije dolaska u župni ured proučite.Za sva ostala pitanja uvijek možete tražiti odgovor telefonskim putem.
Poštovani roditelji!
S radošću Vas pozdravljam i na ovaj način nakon što smo se i usmeno dogovorili o krštenju Vašeg djeteta. Crkva se raduje Vašoj roditeljskoj odluci da krstite svoje dijete i tako na njemu ispunite prvi dio gornje rečenice koju je Isus izgovorio. Namjerno kažem ''prvi dio'' jer je krštenje samo početak, a u godinama koje su pred Vama trebat će ispuniti i drugi dio gornje rečenice: učiti svoje dijete da čuva sve što nam je Isus zapovjedio. To ćete činiti kao prvi vjeroučitelji svoje djece kroz vjernički odgoj i primjer kojeg ćete kao vjernici pružiti svome djetetu. Tome se Crkva još više raduje jer će tek tada krštenje postati dio života vašeg djeteta, a ne samo mrtvo slovo na papiru ili neki davni događaj koji se dogodio u početku života.
Krštenje je za nas kršćane nešto puno više od jednog ''svetog obreda'' kojeg će svećenik izvršiti na vašem djetetu! Ono je sakrament koji nas obilježava za cijeli naš život, koji nas čvrsto sjedinjuje s Bogom čineći nas ne samo Božjim stvorenjem, nego Božjim djetetom. To je veliki dar Božji! Krštenje je za nas tako veliki događaj da ga smatramo svojim drugim rođenjem.
Po krštenju se događa, kako rekoh, sjedinjenje s Bogom koje nas, ako Boga slušamo, vodi u vječni život. Nakon što nas smrt rastavi ovdje u zemaljskom svijetu, Bog će nas ponovno sjediniti u svom nebeskom svijetu. Dakle, krštenjem smo usmjereni prema uskrsnuću. To je krajnji cilj života s Bogom ovdje na zemlji. Zato će za vaše dijete biti sudbonosno važno da ga od malih nogu upoznate s dragim Bogom, da ga učite prve dječje molitvice i da ga, čim osjetite da je sposobno, počnete voditi na nedjeljnu svetu misu. Tako će Bog malo po malo postajati dio njegovog života, a ne neki stranac ili ''servis'' kojem se dolazi samo ''kad zagusti'' u životu.
Vjeronauk kojeg će vaše dijete pohađati u školi i župi neće dakle biti ni izdaleka tako uspješan ako on zapravo ne bude nadogradnja na ono što će dijete primiti od vas kao prvih odgojitelja u vjeri prije nego krene na vjeronauk. Boga se ne upoznaje sa 6 ili 7 godina, nego čim dijete progovori, čim počne shvaćati svijet oko sebe. Uzalud ćemo mu mi na vjeronauku govoriti o Bogu, ako ga ne upozna preko vas ranom djetinjstvu, u svojoj obitelji.
Zato se nadam da će krštenje Vašeg djeteta koje ste od Crkve zatražili biti za Vašu obitelj doista početak jednog rasta i sazrijevanja u vjeri u kojem će Bog imati mjesto u Vašim životima koje mu pripada, ne sporedno, nego ono glavno!
Uvjet za krštenje je vjera! Budući da Vaše dijete nema svoju vjeru ono se krsti u vjeri Vas roditelja i kumova. U tom smislu potrebno je da Vašu želju za krštenjem Vašeg djeteta prate i neki izvanjski znakovi vjere. Navest ću ovdje samo tri i to jer su ove stvari teško mjerljive navodimo samo minimum onoga što bi govorilo o Vašoj vjeri! Ponajprije vjera se živi u jednoj konkretnoj zajednici Crkve – župi. Stoga jer tražite krštenje koje se plodonosno prima i živi isključivo u zajednici Crkve, potreban je i Vama barem minimum u sudjelovanju u životu Vaše župne zajednice, a to zapravo znači da za velike blagdane idete na misu i barem ponekad nedjeljom. Ako je tako, sigurno Vas župnik već poznaje, barem iz viđenja. Drugi minimum onog ''vjerničkog života'' spada na božićni blagoslov obitelji u kojem vas ja kao župnik posjećujem u Vašem domu i s Vama i za Vas molim Božji blagoslov, ali Vas kao Vaš župnik i upoznajem i na neki način pratim u Vašem vjerničkom životu. I na koncu kao treći minimum, ističem kako vrlo važnu ulogu u životu vjernika igra i peta crkvena zapovijed koja kaže da doprinosimo za potrebe Crkve. Budući da Vaša župa živi i funkcionira, tj. održava sve prostore i redovito djeluje isključivo od darova svojih vjernika, važno je da i na tom području učinite barem minimum, a to je da platite godišnji obiteljski dar – Lukono u simboličnom iznosu od 150kn godišnje po bračnom paru ili 75 kn za samohrane roditelje! Statistika naše župe kaže da 80% vjernika ne ide redovito na misu, to znači da im je tih 150 kn jedini doprinos životu župe budući da kod bogoslužja ne doprinose kroz milodare redovitom životu župe.
Na kraju nekoliko kratkih uputa: Krštenja se u našoj župi slave prema dogovoru sa župnikom! Krštenje treba prijaviti barem dva tjedna prije željenog termina a dobro je i ranije! Kum kod krštenja može biti rimokatolik koji je primio sve sakramente inicijacije: krštenje, potvrdu i euharistiju, a ako je u braku i ženidbu. Uz roditelje kum je jamac da će dijete biti odgojeno u vjeri pa je stoga uz ovaj pravni minimum da kum ima sve sakramente vrlo poželjno da te sakramente prati i dobar kršćanski život. Kum koji nije iz naše župe treba donijeti potvrdu da može kumovati kod krštenja. Osobe koje su bile crkveno vjenčane pa su se ponovno civilno vjenčale ne mogu biti kumovi kod krštenja! Nadalje, potrebno je za dijete nabaviti krsnu svijeću i haljinicu koja je simbolična, a možete ih nabaviti i u našem župnom uredu. Pred samo krštenje obično petkom navečer biti ćete pozvani na pripravu zajedno s kumom svoga djeteta u župni ured. Ta priprava uz duhovno značenje prilika je da se i dogovorimo oko tijeka samog slavlja kao i ostalih tehničkih detalja. Budući da kod krštenja djeteta Vi kao vjernici tražite i vršite čin vjere, potrebno je da onda kao vjernici u punini sudjelujete u tom slavlju! Upravo zato nakon pouke i priprave slijedi i sveta ispovijed za roditelje i kuma! Krštenje se redovito slavi kod župne mise u 10:30 sati! Za krštenje izvan ovog termina uz opravdan razlog, treba stvari dogovoriti sa župnikom. Dođite na vrijeme na misu a roditelji i kum neka sjednu sa djetetom naprijed u prvu klupu. U ljetne dane osobito pripazite da ne bi ste došli u crkvu nečedno odjeveni u odjeći bez rukava, na bretele ili golih leđa i prsa. Crkva je sveti prostor i valja nam ga poštivati pristojnim odijevanjem. Možete imati nekog tko će fotografirati bitne trenutke ali uvijek tako da se ne šeta puno za vrijeme mise i da ne ometa sam tijek obreda. Nakon mise dobiti ćete uspomenu na krštenje, te se možete kratko slikati ispred oltara poštujući svetost prostora. Za krštenje Crkva ne određuje taksu, već je običaj da roditelji i kum darivaju dar u iznosu kojeg žele za župu.
U ovom kratkom pregledu sakramenta krštenja uz onaj teološki i duhovni dio dobili ste i bitne praktične napomene! Sve ostalo što Vas interesira moći ćete dogovoriti sa svećenikom kod priprave za krštenje neposredno pred slavlje krštenja u župnom uredu. U nadi da će Vam ove natuknice pomoći da se što bolje pripremite za slavlje krštenja Vašeg djeteta, i da što plodonosnije u njemu sudjelujete kao istinski vjernici, radujem se susretu s vama i vašom obitelji!
ŠTO JE KUMSTVO U KATOLIČKOJ CRKVI, TKO I KADA MOŽE BITI KUM?
Pitanje tko može biti kum ili kuma na krstu ili potvrdi često postavljaju vjernici, a i oni koji to nisu, pogotovo kad se približi vrijeme slavljenja sakramenta krsta ili potvrde. Ovdje, na temelju crkvenih propisa, donosimo uvjete koji se traže da bi netko mogao kumovati u Katoličkoj Crkvi. Biti kum ili kuma je ponajprije prava crkvena SLUŽBA. Primatelj krsta ili potvrde, u odnosu na kuma ili kumu, naziva se kumče. No, riječ »kum« ili »kuma« s vremenom poprima sve šire značenje. Kumovi u crkvenom - liturgijskom, kanonskopravnom i pastoralnom - smislu postoje samo kod sakramenta krsta i potvrde dok su na vjenčanju uvijek i samo svjedoci. Budući da nije isto biti kum ili svjedok, stoga su i uvjeti koje Crkva traži za jedno ili drugo različiti.
Kumstvo obvezuje više nego prijateljstvo ili pravo
Ponajprije, biti kum ili kuma u liturgijskom, pastoralnom i kanonsko pravnom smislu nije formalnost nego prava crkvena služba, obveza prema Crkvi, Božjem narodu, prema kršteniku i potvrđeniku, prema njihovim roditeljima, prema samima sebi da bi kumče provodilo kršćanski život i ispunjavalo vjerno obveze preuzete primljenim sakramentom. Budući da mnogi vjernici ne shvaćaju dovoljno ozbiljno pitanje kumstva u Crkvi potrebna je uporna i prikladna kateheza sposobna stvoriti novi mentalitet koji gleda u kumovima na neki način roditelje, vođe, one koji daju primjer koji treba slijediti, oni trebaju biti učitelji duhovnoga života. Kumovi trebaju biti bliski i u službi kumčeta sa savjetima i još više primjerom da bi mu pomogli da sigurno i lako napreduje u nasljedovanju i svjedočenju Krista. Biti kum ili kuma danas, kao što je bilo i jučer i u prvim stoljećima Crkve, jest obveza i nije tek lijep obred, ceremonija za slikanje, gozba i prilika za darivanje, to nije dužnost koja završava primljenim krstom ili potvrdom nego je obveza koja proistječe iz vjere; dakle kumstvo obvezuje više nego prijateljstvo, pravo ili moral. Kumstvo započinje krštenjem ili potvrdom, traje čitav život kumčeta ili kumova. Između njih nastaje veza, prije svega religiozna i moralna, nastaje duhovno srodstvo.
Zakonik Katoličke Crkve (Zakonik kanonskoga prava iz 1983. (ZKP) a na temelju liturgijskih, pastoralnih, ekumenskih propisa, donose odredbe u vezi s kumovima na krstu i potvrdi:
Tko bira kuma?
ZKP u kan. 874 nabraja sljedeće uvjete da bi netko mogao dopušteno preuzeti službu kuma na krštenju: Ponajprije »da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu«. Danas je služba kuma zbog vjerske nepoučenosti i potrošačkog mentaliteta svedena, kod nekih vjernika, samo na lijep običaj koji je često vezan uz teške materijalne obveze, zato je i nekima problem pronaći kumove koji imaju uvjete koje Crkva traži. Slabo materijalno stanje primorava i prave vjernike da sve teže prihvaćaju tu službu jer ih običaj, praksa »sili da se kao kumovi pokažu«. Naši biskupi veoma lijepo savjetuju: »Ako roditelji nisu u stanju izabrati kuma ili kumu, može sama zajednica naznačiti osobe koje su pripravne i sposobne za tu službu, dakako uz prethodno odobrenje roditelja. Bilo bi dobro da kum ili kuma mogu i zbog fizičke blizine pratiti dijete i jamčiti kršćanski odgoj«. Pastiri duša trebaju se, s jedne strane, brinuti da i vlastita crkvena zajednica pruža vjernicima pomoć kojom se kumstvo održava u kršćanskom duhu, a s druge strane trebaju pomoći roditeljima koji ne mogu pronaći kumove da oni budu vjerski ugledne osobe u zajednici vjernika, »pripravne i sposobne za tu službu«, a ne izabirati svome djetetu osobe koje će kupiti velik dar, prema kojima imaju ili koji imaju rodbinske prijateljske ili neke druge obveze...
Koje dobi treba biti kum?
U Rimskom obredniku: Redu krštenja br. 10, 1 općenito je bilo samo određeno da kum neka bude »dovoljno zreo za vršenje te dužnosti«. Zakonik Kanonskog prava propisuje konkretno »da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba da se dopusti iznimka«. Taj uvjet je postavljen veoma elastično: dijecezanski biskup može odrediti drugu dob, veću ili manju, no i župnik i krstitelj može, zbog opravdanog razloga, dopustiti iznimku. Sada važeći propisi, dakle, načelno isključuju kuma ili kumu koji bi bili previše mladi. Možda bi bilo dobro da krizmani kum ne bude mlađi a niti puno stariji od potvrđenika jer će tako biti draže i lakše češće se sastajati i bolje se razumjeti. Bolje je da kuma ili kum ne budu bliža rodbina ili netko od pretpostavljenih jer će odnosi bili lakši s više povjerenja i iskrenosti; naime, s vremenom mladi se ponekad zatvaraju najbližima u obitelji i starima, a povjeravaju se drugima, osobito malo starijima od sebe.
Koje uvjete kum mora imati?
Treće što se traži jest »da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom«. Katolici, bez obzira kojem obredu pripadali, mogu jedni drugima kumovati. Dakle, da budu kumovi isključeni su katolici takozvani »javni grešnici«, oni koji tvrdokorno ustraje u očito teškom grijehu; tako npr. ne mogu biti kumovi oni koji su sklopili samo građansku ženidbu ili oni koji su se rastali pa ponovno građanski vjenčali ili žive zajedno ili oni koji javno, notorno pripadaju ili šire materijalističke i bezbožničke ideologije, koji su tražili ispis iz matice krštenih, koji se javno odriču katoličke vjere ili pripadnosti Katoličkoj Crkvi...
Tko sve može kumovati na potvrdi?
Za službu kuma na potvrdi vrijede isti spomenuti uvjeti kao i za kuma na krštenju, štoviše preporučuje se da bude isti kum koji je tu službu već preuzeo na krštenju (usp. kan. 893 §§ 1-2); tomu je razlog prikladnost jer je potvrda usko povezana s krstom koji obogaćuje i usavršava. No može se, ipak, uzeti i druga osoba koja ispunjava uvjete za kumovanje; u nekim slučajevima bolje je izabrati drugoga kuma (npr. ako krsni kum ne vrši službu na koju se obvezao ili ako krizmanik izgubi povjerenje u krsnoga kuma), a u nekim to treba učiniti (npr. ako je krsni kum pokojni ili ako je odbacio katoličku vjeru ili ako živi sablažnjivim životom). U tom slučaju krizmanik može i sam izabrati kuma.
Dakle, krštenik i danas, po najstarijem običaju Crkve, ako je moguće, treba imati jednoga kuma ili jednu kumu ili kuma i kumu koji imaju uvjete od Crkve propisane da bi mogli pomagati odraslome u pristupu u kršćanstvo a dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje; kumovi trebaju nastojati da krštenik provodi kršćanski život i da izvršava kršćanske obveze. Krizmani kumovi trebaju se brinuti da se potvrđenik ponaša kao Kristov svjedok i da vrši obveze povezane sa sakramentom potvrde (usp. ZKP, kann. 872, 873, 892 i ZKIC, kan. 684).
Tko ne može biti kum?
Zatim se traži »da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom.« Ne mogu preuzeti službu kuma »otac ili majka krštenika«. Dakle, premda sami roditelji mogu predstaviti djelitelju sakramenta svoje dijete, ipak oni ne mogu vršiti službu kuma. Uostalom, kum je pridružen odgojnoj zadaći roditelja, njegova služba je dragocjena, pogotovo ako roditelji umru ili zanemare kršćanske obveze prema svom djetetu.
Vrlo je važno naglasiti kako se prikladnost kumova prosuđuje ne samo na temelju kanonskih uvjeta, koje je lako provjeriti, nego i na stvarnoj sposobnosti i volji za suradnjom na odgoju i kršćanskom rastu krštenika. Svaki župnik poznaje svoje župljane te kao takav je odgovoran i slobodan na temelju iskustva i svoje savjesti prosuditi nečiju prikladnost za službu kumstva i prema svojoj spoznaji o odnosu prema Crkvi i živjljenju vjere onoga koji traži kumstvo. Naime, budući da vjera nije nešto nutarnje, nečiji odnos prema vjeri vidi se ponajprije u nekim izvanjskim stavovima prema bitnim i osnovnim obvezama prema Bogu, Crkvi i ljudima. Nije prirodno niti moguće da svetu službu kumstva preuzimaju oni vjernici koji ne žive urednim (redovitim) sakramentalnim životom, ne sudjeluju u liturgijskom i duhovnom životu župne zajednice barem povremeno (toliko da ih župnik barem iz viđenja poznaje), ne doprinose za potrebe svoje župne zajednice kroz godišnji obiteljski dar ili lukno, te ako ne primaju svećenika na blagoslov obitelji.
Ako kum za krštenje ne kumuje u svojoj župi, treba donijeti potvrdu koja se zove POSVJEDOČENJE od svoga župnika iz župe u kojoj živi koja onda svjedoči da ima uvjete biti kumom!
Potrebni papiri za krštenje:
- Izvod iz Matice rođenih (za dijete-kopija)
- Potvrda o prebivalištu (od djeteta – kopija)
- Posvjedočenje (za kumove koji nisu župljani naše župe)
- Obiteljska knjižica roditelja i kumova naše župe
- Priprava za krštenje,petak prije krštenja, redovito su obavezni roditelji i krsni kumovi
- Sve dokumente donijeti u župni ured kod prijave krštenja
Ženidba
Čim mladenci dogovore termin vjenčanja, prvi s kim bi ga trebali radi organizacije podijeliti jest župni ured. Nije potrebno prijavljivati više od godine dana unaprijed. Tom prilikom župnik će upoznati mladence s potrebnom administracijom i pravnim postupkom, a sve ostalo slijedi u bližoj pripravi pet tjedana prije samog vjenčanja. Za katoličku ženidbu obavezan je Tečaj priprave za brak. Dobro je da ga mladenci obave barem godinu dana prije vjenčanja, svakako nije dobro čekati zadnji tren. Za više detalja u nastavku donosimo kratke UPUTE ZARUČNICIMA OKO PRIPREME VJENČANJA U CRKVI.
UPUTE ZARUČNICIMA OKO PRIPREMA VJENČANJA U CRKVI
Dragi Zaručnici!
Želeći se vjenčati u Katoličkoj Crkvi kao vjernici, Vi prihvaćate pravila Crkve koja onda određuju sam tijek i narav slavlja ženidbe. Vaše vjenčanje zasigurno je vrlo važan trenutak za Vas, ali isto tako i za Crkvu je to sveto slavlje. Upravo zato, kako bi ovo slavlje Vašeg vjenčanja proteklo dostojanstveno u skladu s propisima Crkve i na naše obostrano zadovoljstvo stavljam pred Vas ovih nekoliko napomena:
1. Dalja priprava za vjenčanje - Nakon što ste se odlučili za vjenčanje u Crkvi, najvažnija stvar treba Vam biti da prijavite datum vjenčanja u župni ured. Potom čim prije, ne odlažući do pred samo vjenčanje trebate obaviti Tečaj priprave za brak kojeg možete pohađati zajedno, no ako ste u nemogućnosti, možete i svatko zasebno kako Vam je već moguće. Strana koja je iz naše župe neka vodi brigu da je obitelj do vjenčanja podmirila svoja dugovanja župi za Lukno! Barem mjesec dana prije samog termina vjenčanja trebate se ponovno javiti župniku te oboje zaručnika doći u župni ured kako bi smo obavili Ženidbeni postupak i svu ostalu pravnu proceduru. Na taj susret treba ponijeti: Krsni list (onaj zaručnik koji nije iz ove župe) ne stariji od šest mjeseci, potvrde o obavljenom Tečaju za brak i dvije Potvrde o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka u vjerskom obliku koje ćete izvaditi u Matičnom uredu najranije tri mjeseca prije samog vjenčanja.
2. Bliža priprava za vjenčanje - Prije samog vjenčanja iz našeg župnog ureda kontaktirati ćemo Vas i dogovoriti s Vama da zajedno s kumovima dođete na konačan dogovor i probu za samo slavlje ženidbe(obično je to dan prije samog vjenčanja). Bliža priprava uključuje i svetu ispovijed, tako da se prije nje ne trebate ići ispovijedati negdje drugdje, već ćemo to obaviti ovdje prije samog vjenčanja! Iako ćete u ovom posljednjem susretu pred samo slavlje ženidbe imati priliku pitati i dogovarati sve detalje i pojedinosti oko samoga slavlja kao i tehnička pitanja oko organizacije, kako bi smo Vam olakšali pripremu Vašeg vjenčanja donosimo ovih nekoliko napomena.
3. Dolazak u crkvu – Obvezno nastojte doći na vrijeme. Idealno bi bilo deset minuta prije dogovorenog termina. Svi svatovi mogu odmah ulaziti u crkvu i u tišini se smjestiti, dok mladenci ostaju ispred crkve. Pod utjecajem raznih sladunjavih filmskih prikaza najčešće nekatoličkih vjenčanja mladenku uvodi otac u crkvu. To nije naš običaj, a nema ga niti u obredu! Mi ne živimo u kulturi u kojoj otac traži muža svojoj kćeri tako te nema smisla niti da je on dovodi pred oltar njezinu zaručniku! Ovo je Vaš dan i Vaš trenutak i dostojno je i pravedno da uđete Vas dvoje zajedno u crkvu. Na ulazu će Vas dočekati svećenik koji će Vas pozdraviti i uvesti u crkvu.
4. Crkva = sakralni prostor! – Nikada s uma ne smijemo smesti činjenicu kako se vjenčanje odvija u sakralnom prostoru koje kao sveti prostor u kojem živi Bog prebiva ima svoje zakonitosti. Ponajprije treba pripaziti da svojim odijevanjem ne obeščašćujemo svetost crkve. Muškarci na ulazu u crkvu skidaju kapu, a to vrijedi i za čaju (stoloravnatelja)! Zato je nužno da vjenčanica nipošto ne bude bez rukava ili otkrivenih leđa, trbuha ili prsa tj. dekoltea! Ne želeći ulaziti u modni izričaj Vaše vjenčanice ipak ističemo kako barem nekim kaputićem ili šalom koji i sam nije proziran mladenka mora biti ogrnuta kako bi izgledala čedno u svetištu Gospodnjem! Isto vrijedi i za kumu, djeveruše, pratnju kao i ostale uzvanike tj. svatove. Na ulazu u crkvu dočekati će Vas župnik koji ima dužnost brinuti za poštivanje sakralnog prostora – crkve i koji će svima koji budu nepropisno odjeveni savjetovati da se obuku ili im ponuditi šal kako bi pokrili ono što je golo. Ova pravila vrijede jednako za djecu kao i odrasle! Budući da nepoznavanje pravila odijevanja u sakralnom prostoru gotovo redovito izaziva probleme kod ženidbe, Vas mladence kao organizatore molim da svoje uzvanike na ovu važnu stvar upozorite! Nadalje, u crkvi nije dopušteno unositi alkohol ili hranu, a jednako tako barjake treba ostaviti nerazvijene kod ulaza u crkvu. Ako se dogodi (a nije rijetkost!) da među uzvanicima bude osoba pod utjecajem alkohola, bilo bi uputno da se Vi kao organizatori i domaćini slavlja pobrinete da takvi napuste crkvu jer nerijetko svojim dobacivanjem i upadicama ometaju slavlje i stvaraju neugodnost i Vama i meni, pa je puno zgodnije da ako se to već dogodi, Vi od reagirate na takvo što. Dobro bi bilo da roditelji budu uz Vas naprijed u crkvi.
5. Uređenje crkve – Prema liturgijskom vremenu i mogućnostima crkva je uvijek uređena i čista za Vaše vjenčanje, ali i nedjelju koja dolazi uglavnom dan poslije. No, ako Vi želite da crkva za Vaše vjenčanje bude ukrašena nešto svečanije onda je to potrebno dogovoriti sa župnikom i unaprijed najaviti. Nerijetko mladenci samoinicijativno naruče aranžmane u cvjećarnama koji se ne uklapaju u prostor i jer su rađeni bez vizije gdje će stajati, često ostanu neprimijećeni, a za njih mladenci plate ne malo novaca. Stoga Vam kao drugu opciju preporučam da u dogovoru sa župnikom unaprijed kažete da želite nešto više, pa onda za onoliko koliko novaca Vi želite mi nabavimo cvijeće i osobe koje redovito kite crkvu urede je za Vaše vjenčanje.
6. Sviranje kod vjenčanja - S obzirom na sviranje budući da u našoj župi za sada nemamo niti jednog orguljaša, mogućnost sviranja tijekom vjenčanja ne postoji. No, žele li mladenci ipak nešto organizirati neka to nikako ne učine bez prethodnog dogovora sa župnikom!
7. Fotografiranje – Kod dogovora s fotografom molim Vas da ga upozorite na pravila koja vladaju u našoj crkvi i kojih se trebaju držati svi pa i fotografi. Možete mu slobodno dati i ove upute da pročita. S naše strane omogućujemo Vam da, neposredno nakon vjenčanja u tišini i dostojanstveno poštujući sakralnost prostora u kojem se nalazite, napravite nekoliko fotografija, i to SAMO ČLANOVI NAJUŽE OBITELJI! Svi ostali to će učiniti izvan crkve! Pri fotografiranju NAJSTROŽE JE ZABRANJENO ulaženje i zadržavanje u prostoru prezbiterija predviđenom za svećenike i poslužitelje oltara kao i odlaganje stvari po oltarima!
8. Čestitanje. Zbog drugih liturgijskih slavlja u crkvi koja se nastavljaju neposredno nakon Vašeg vjenčanja čestitanje mladencima običavamo isključivo izvan crkve, ili ga možete odgoditi za neki drugi prostor kao npr. svadbenu salu, kako bučna glazba ne bi remetila duhovno ozračje sudionika ostalih liturgijskih slavlja koja se nastavljaju nakon Vašeg vjenčanja unutar crkve.
9. Poganski običaji. Pod utjecajem medija, i kojekakvih drugih čimbenika, u Rimokatoličku Crkvu se vrlo agresivno infiltriraju razni ženidbeni poganski običaji, bacanje riže na mladence, latica ruža, konfeta ... Iz poštovanja prema našoj svetoj vjeri, prema svetosti prostora crkve i njezina okoliša lijepo Vas molim da takve inicijative na vrijeme spriječite! U slučaju bacanja nečeg od navedenog, čišćenje crkvenog dvorišta ili crkve naplatit ćemo mladencima u iznosu od 200,00 kn.
Budete li nastojali oko svega navedenoga na obostrano zadovoljstvo, jamčim Vam da će Vaše vjenčanje biti slavlje milo i Bogu i Vašim uzvanicima ali i meni kao svećeniku, a Vama duboko u srce urezano kao radostan i svečan dan sklapanja Vašeg bračnog saveza u Domu Božjemu!
Potrebni papiri za vjenčanje:
- Krsni listovi,
- Potvrda o pohađanju Tečaja priprave za brak,
- Potvrde za vjenčanje u crkvi (iz Matičnog ureda)
- Vjenčani list (ako ste već sklopili građansku ženidbu)
- Dopuštenje za sklapanje ženidbe izvan vlastite župe (za one koji se vjenčaju izvan vlastite župe)
- Svjedoci (kumovi) u crkvi moraju biti punoljetne osobe, mentalno zdrave i u trenutku vjenčanja ubrojive (ne alkoholizirane).
PRVA PRIČEST
Prema ustaljenom običaju slavlje Prve pričesti u našim krajevima je na koncu trećeg razreda. Roditelji su prvi vjeroučitelji i odgojitelji u vjeri svoje djece. U tom smislu oni su ti koji pripremaju svoju djecu na ovaj veliki dan što je svojevrsna dalja priprava. Uz njih tu je i župna zajednica koja se uključuje tzv. bližom pripravom koja traje jednu školsku godinu. Na koncu drugog razreda, obično preko vjeroučitelja u školi djeca će dobiti Upisnice za Prvu pričest, i u naznačeni datum roditelji u župnom uredu prijavljuju svoju djecu za pripremu. Sama priprema ja prvi korak aktivnijeg ulaska djece u život župne zajednice te kao takva priprema djecu na ono što će primiti ali im želi pomoći da se uključe aktivnije u život župne zajednice.
KRIZMA
Već nekoliko godina u našoj župi slavlje Krizme je svake dvije godine, što znači da nakon osmog razreda roditelji prijavljuju svoju djecu u župnom uredu donoseći Upisnice sa osnovnim podacima o krizmaniku. Sama priprava traje dakle dvije do tri godine jer Potvrdu primaju srednjoškolci u drugom odnosno trećem razredu. Priprava za sakramenat Potvrde odvija se u Pastoralnom centru prema dogovorenom rasporedu. Od krizmanika se očekuje sudjelovanje na susretima i redovito pohađanje svetih misa nedjeljom i u blagdane. Na koncu u bližoj pripravi za slavlje Potvrde, obično u veljači svaki krizmanik pristupa ispitu na koji dolazi s oba roditelja te na taj način pred roditeljima i župnikom svjedoči svojim znanjem i zrelošću svoju spremnost za primanje ovog sakramenta.
BOLESNIČKO POMAZANJE
U našoj župnoj zajednici kroz godinu postoji redovito četiri puta prilika za primiti bolesničko pomazanje u crkvi. Tijekom trodnevnih duhovnih priprava za slavlje nebeskih zaštitnika naše župe i filijalnih crkava svaki vjernik sa valjanim stavom i uz pripravu može pristupiti sakramentu Bolesničkog pomazanja. Uz to u Devetnici Gospi Lurdskoj koja se u našoj župi održava više od stotine godina jednako tako postoji mogućnost primanja bolesničkog pomazanja. K tome i tijekom uskrsnih i božićnih ispovijedi starijih i nemoćnih po kućama kao i na osobni zahtjev župnik rado podjeljuje onim vjernicima koji s vjerom traže ovaj blagotvorni sakrament.
Ako pogledamo evanđelja onda ćemo vidjeti Isusa koji je neumorno naviještao Evanđelje, liječio bolesnike i izgonio đavle. To svoje mesijansko poslanje on prenosi na apostole i Crkvu. Tako bolesničko pomazanje kao sakramenat zahvaća u našu slabost, bolest i ono što je u nama palo, da se kako kaže sam obred pomazanja to isto milošću Božjom, ozdravi i pridigne te osposobi za povratak na prijašnje dužnosti.
Nerijetko u narodu ovaj sakramenat nazivaju posljednjom pomasti, smatrajući tako da se on podjeljuje kada čovjek pođe s ovog svijeta na onaj drugi. Pa ipak, iako propisi Crkve kažu da se podjeljuje u teškoj životnoj i zdravstvenoj situaciji, na drugom mjestu kažu da se može podijeliti i starijim i slabijim osobama koje su na neki način na koncu ovozemaljskog putovanja.
Danas dok nam suvremena znanost otkriva i duhovne dimenzije naših somatskih bolesti, ovaj sakramenat dobiva i sasvim nove perspektive. Možda kao nikada prije u povjesti čovječanstva čovjek nije sam sebe toliko opteretio i rasčovječio ritmom i načinom života. Upravo u tom smislu i kontekstu nikad nam ovaj sakrament nije bio potrebniji.
Premda mnogi od njega zaziru i boje se da ne bi nakon primanja umrli, sve više se u Božjem narodu budi svijest kako nam ovaj sakrament zapravo ne samo treba, nego i pomaže i oslobađa nas od svega onoga što nas na duši i tijelu sapinje i priječi da budemo slobodni i Boga slavimo čitavim svojim bićem.
Župne zajednice s ozbiljnim pastoralnim pristupom svojim vjernicima omogućuju barem jednom godišnje bolesničke dane ili slavlja u kojima nakon pouke, pripreme i ispovijedi ne samo stariji i teško bolesni nego i svi oni koji osjećaju potrebu zbog patnja na duhu, duši i tijelu mogu primit ovaj sakramenat.
Ako pak u vašoj župi nema takve mogućnosti, slobodno se obrati svome župniku i moli ga za ovaj sakramenat. Po njemu sam Isus polaže svoje ruke na tebe i daje ti snagu za daljnje korake.
ISPOVIJED
U našoj župi postoji mogućnost za ispovijed svaki dan prije svete mise. Jednako tako uz prethodnu najavu telefonom i dogovor sa župnikom moguće je ispovijediti se u bilo koje drugo vrijeme.
Za ŽIVOTNU ISPOVIJED ili duhovni razgovor potrebno se prethodno dogovoriti telefonskim putem o terminu!
Sv. Ignacije preporučuje da se za životnu ispovijed ispitamo od djetinjstva kad smo došli do uporabe razuma do sadašnjeg trenutka gledajući godinu za godinom, razdoblje po razdoblje, sjećajući se mjesta u kojima smo živjeli i djelovali kao i dužnosti koje su nam bile povjerene prema staležu, zvanju i zanimanju (roditelj, učenik, radnik, poslodavac …).
Težina grijeha ovisi o naravi grijeha i o tomu koliko je osoba svjesna da ga čini te koliko voljom pristaje uz njega. Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traže tri uvjeta: «Smrtni je grijeh onaj kojem je objekt teška stvar, učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom.»1 Laki se grijeh čini kad se u lakoj stvari ne održava mjera što je propisuje moralni zakon ili kad se moralni zakon krši u teškoj stvari, ali bez pune svijesti i bez potpunog pristanka.2
Za sve grijehe trudim se u poniznosti što točnije odrediti koliko puta sam što učinio ne umanjujući ni uvećavajući brojku težeći istini koja će me jedina osloboditi.
Prilike u kojima sam počinio neki grijeh treba spomenuti kada su one utjecale na težinu grijeha pazeći da se ne opravdavam kao i da se pretjerano ne ocrnjujem da bih izazvao dojam kreposti.
ISPOVIJED
DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI
1. vjerujem li iskreno u Trojedinoga Boga (Boga Oca, Boga Sina, Boga Duha Svetoga)
2. nastojim li upoznati bolje svoju vjeru čitanjem Sv. Pisma, Katekizma Katoličke crkve, slušanjem, razgovorom, izbjegavanjem onoga što vjeri može škoditi
3. jesam li imao hrabrosti priznati se kršćaninom u društvu i tako se ponašati
4. ljubim li Boga kao Oca, Stvoritelja, Sina kao Brata i Otkupitelja, Duha Svetoga kao Branitelja
5. molim li dnevno i molim li tako da istinski razgovaram s Bogom
6. držim li Boga odgovornim i optužujem li u svom srcu Njega za svoje loše stanje, protivštine na koje nailazim i nepovoljne okolnosti u kojima živim
Idolopoklonstvo, pogrešna vjerovanja i prakse4 (naglasite moguće inicijacije)5
7. klanjanje idolima (bilo kojem stvorenju), popuštanje ili njegovanje strasti (npr. za nekim sportom ili drugom djelatnosti, za osobom)
8. sklapanje saveza sa Sotonom ili povezanost sa štovanjem Sotone
9. povezanost s vještičjim organizacijama, pojedinim vješticama, magima, čarobnjacima, ljudima koji imaju ikakve “posebne moći”
10. povezanost s voodoo ritualima ili osobama koje se bave voodooom, magijom (bijelom, crvenom, crnom)
11. članstvo u slobodnom zidarstvu (masoneriji)
12. bavljenje ezoterijom, antropozofijom
13. odlaženje bioenergetičarima i bavljenje bioenergijom
14. pohađanje reiki tečajeva, korištenje reiki postupaka
15. traženje izlječenja od kiropraktičara, homeopata, akupunkture, bilo kakvih samozvanih liječnika koji za sebe tvrde da imaju posebne iscjeliteljske moći i koji se služe znanstveno nepotvrđenim metodama6
16. joga (Hatha, Kriya, Tantra i ostale)
17. transcedentalna meditacija, učenje Maharishi Mashes Jogija
18. bavljenje ili pristajanje uz druga staroindijska vjerovanja i čîne, učenje kojeg gurua ili jogija, Hare Krishna, Sai Baba, udisanja prane i dr.
19. vjera u reinkarnaciju, druge duhovne pojmove koji nisu katolički, pojmove iz starih ili živih nekršćanskih religija (indijskih, azijskih, egipatske, starogermanske, grčko-rimske, afričke ili s drugog područja)
20. članstvo u komunističkoj ili socijalističkoj partiji (navesti članstva)7
21. istočnjačke borilačke vještine8
22. uvjerenje u pojmove, zamisli, umišljanja do kojih sam došao sâm vlastitim razmišljanjem, a koji nisu u skladu s katoličkim naukom
23. vjerovanje u sudbinu
24. pretjerano obraćanje pažnje na snove i njihovo tumačenje sanjaricom
Spriritizam, vidovnjaštvo, proricanja
25. sudjelovanje ili prisutnost na spiritističkim seansama ili sastancima
26. igranje, šale, gluma zazivanja duhova
27. savjetovanje s medijem, možda ste vi bili medij ili ste se na koji drugi način bavili provođenjem duhovnih sila
28. nadziranje umom ili traganje za parapsihološkim iskustvima
29. bavljenje podizanjem stolova, tijela, automatskim pisanjem ili putovanjima duše
30. kreativna vizualizacija
31. “igranje” pločom za zazivanje duhova
32. određivanje viskom (ili rašljama) položaja u kući, podzemnih voda (npr. za kopanje bunara), držanje ploča ili drugih predmeta da bi se “neutralizirala loša zračenja”
33. posjete vidovnjaku ili njegove telefonske usluge
34. posjete vračarama, gatarama
35. posjete različitim osobama koje govore da vide prošlost ili budućnost, koje koriste različite vrste «energija»
36. proricanje iz tarot karata (kojih), drugih vrsta karata (kojih)
37. “ispitivanje” viska i okultnih knjiga
38. kineske ili druge tehnike proricanja budućnosti (štapićima, kockicama i sl.)
39. numerologija
40. čitanje i usklađivanje ponašanja s horoskopom, izrađivanje natalnih horoskopa
41. proricanje iz šalice kave, graha, lišća čaja, dlana, salivenog olova, irisa, kristalne kugle i sl.
Uroci, čaranje, bajanje
42. bacanje uroka (da bi se kome nanijelo zlo)
43. bajanje (da bi se “skinuli” uroci), “salivanje strava”, «gašenje uroka», čarobni prašci, hodžini zapisi i sl.
44. stavljanje po kući, okućnici, u posteljinu, na odjeću ili tijelo različitih smotuljaka, ispisanih komadića papira, “zapisa” (hodžinih, popovih …), jaja, kosti, dugih čavala ili drugih predmeta (osobito ako ste ih dobili od koje osobe koja se bavi okultnim)
45. izvođenje ili sudjelovanje bilo kakvih nekršćanskih obreda ili proslava (npr. Dana vještica, ljetnog solisticija …
“Praznovjerja”
46. predmeti koji “donose sreću” ili “štite od zla”: amajlije, talismani, kipići, privjesci, odjevni predmeti (kao npr. Sai Babine majice), narukvice, brojalice – osobito ako su od osoba koje su povezane s okultnim
47. vjerovanje da djetelina, potkova, dimnjačar, mačak preko ceste… donose sreću ili nesreću
48. uvjerenje da vam neka vrsta situacije, neke riječi ili što slično donosi sreću
49. izvršavanje narodnih običaja koji donose sreću (npr. stavljanje predmeta, krvi životinja ili sl. u temelje kuće i dr.)
New Age
50. pristajanje uz obmanu da smo samodostatni, da nam ne treba Bog ili koji drugi sličan koncept, stav ili način razmišljanja
51. pristajanje uz New Age pisce (Richard Bach, Pablo Coelho …), glazbu (Volleiander …), “kulturu” (koji dio: npr. način stanovanja, prehrane, tjelovježbe itd.)
52. različite nekatoličke tehnike “duhovnog pročišćenja” kroz tehnike opuštanja (npr.vježbama disanja, osobitom tjelovježbom i sl.), tehnike meditiranja, osobiti oblici prehrane (npr. isključiva makrobiotička prehrana)
53. obožavanje anđela (kojih) ili drugih nadnaravnih bića (kojih), energijâ (kojih)
54. držanje u kući kristalnih ili drugačijih piramida, kugli ili sličnih predmeta, različitih New Age simbola, predmeta, slika
55. manipulacija teorijama koje ljude dijele na kategorije zanemarujući da smo svi jednaka djeca Božja (npr. eneagram, prema psihološkim svojstvima, prema auri i sl.)
56. izračunavanje bioritma i ravnanje po njemu
Knjige, glazba, igre
57. računalne igrice kao što je “Tamnice i zmajevi” (“Dungeons & Dragons”) ili slične koje imaju okultni sadržaj, kupovanje i dobavljanje takvih igrica drugima
58. igrice, sakupljanje sličica, gledanje programa s bićima kakvi su Pokemon (Pocket Monsters – «džepna čudovišta», Digimon (Digital Monsters – «digitalna čudovišta»), teletabisi, … u kojima nema jasnoga stava da je nasilje zlo i u kojem nema vrijednosnoga suda dobra i zla, kupovanje takvih igrica i sličica, omogućavanje drugima da budu u dodiru s njima
59. igranje igara okultne naravi, koristeći se izvanosjetilnom percepcijom, telepatijom ili sličnim
60. čitanje i posjedovanje knjiga o vještičarenju, čitanju budućnosti, izvanosjetilnoj percepciji, parapsihološkim pojavama9, opsjednućima (iz zlih namjera, radoznalosti, zabave)
61. držanje u kući ičega što je povezano s okultnim ili što vam je dala neka osoba povezana s okultnim: kipića, ukrasa, slika, poklona, dijelova namještaja, uspomena …
62. opčinjenost filmovima o demonima, filmovima strave (kojima osobito), opčinjenost okultnim
63. intenzivno slušanje nekih vrsta glazbe: sotonističke, heavy metal, psychodelia, hard rock, techno, dark …
1. pohađanje svete mise nedjeljom i blagdanom
2. sudjelujem li pažljivo u sv. Misi
3. rad nedjeljom i blagdanom koji nije nužan kao što je nužno dežurstvo, javni promet i sl.)
4. neposvećivanje nedjelje i blagdana Bogu
5. želim li sudjelovati i sudjelujem li u životu Crkve (npr. svoje župe)
1. psovka (bogopsovke, psovanje svetinja, B. D. Marije i svetaca, psovke roditelja …)
2. “bogmanje”10
3. zaklinjanje Bogom
4. spominjanje Božjeg imena u posve običnim uzvicima ili u poštapalicama
5. ispričavam li se da mi je psovka, spominjanje Boga u uzvicima i poštapalicama «samo navika»
1. ljutiti se na roditelje
2. ne slušati ih
3. namjerno ih razočarati
4. ostaviti ih u nevolji
5. zaboraviti na njihova dobročinstva, ne sjećati ih se, ne javljati im se
6. ismijavati ih, rugati im se, omalovažavati ih
7. ne oprostiti im, mrziti ih, s njima ne razgovarati
8. ogovarati ih ili klevetati
9. ne dati im osnovno sa život
10. ne brinuti se za njih kad su nemoćni
11. zlostavljati ih
12. odbaciti ih
13. u odnosu prema djeci: iskazujem li im ljubav i ljubim li ih uopće, jesam li pravedan prema njima (prestrog ili popustljiv), brinem li se za njihov dobar opći i vjerski odgoj
14. brinem li da smo gostoljubiva obitelj, otvorena da drugima pomaže, dajemo li kao obitelj svojim životom dobar primjer drugim obiteljima
1. ubojstvo čovjeka
2. pobačaj, sredstva koja spriječavaju začeće ili ubijaju dijete u sâmom začetku (spirala, kontracepcijska pilula …), odobravanje i savjetovanje pobačaja, sudjelovanje u pobačaju
3. mučenje druge osobe ili sebe sâma12 (tjelesno, duševno, duhovno)
4. izdaja i iznevjeriti nečije povjerenje
5. kršenje obećanja
6. otkrivanje tajne koju sam se obvezao čuvati
7. čuvam li dobar glas bližnjega i kada mi to nije izrijekom naloženo
8. ubojstvo riječima (nazivati koga glupanom, ništarijom, reći komu: “Nikad ništa od tebe” …)
9. ogovaranje13
10. uništavanje vlastita tijela drogom, nemarom, dijetom, anoreksičnim ili bulimičnim ponašanjem
11. odnos prema sebi: brinem li za to da neprestano budem sve više Kristov molitvom, čitanjem Sv. pisma, primanjem sakramenata, samosvladavanjem; borim li se protiv svojih pogrešaka, krotim li svoje neuredne i zle sklonosti
12. namećem li drugima svoju volju, vrijeđam li čiju slobodu i prava
13. odnosim li se prema komu tako da ga iskorištavam ili bih ga želio iskoristiti kad bih mogao: njegov ugled, poštovanje koje uživa, njegov posao …
14. činim li drugima što ne bih želio da meni čine
15. ogrješujem li se o strpljivost, ljubaznost i ljubav prema drugima
16. svađam li se, mrzim li koga, ne želim kome oprostiti, u srcu ne želim nekoga prihvatiti
17. jesam li neodgovoran vozač: poštivanje prometnih pravila (brzina, crveno svjetlo …), vožnja u pospanom stanju ili pod utjecajem droge ili alkohola18. poštivanje prirode i prirodnih resursa14: nepotreban rad motora i drugih strojeva koji zagađuju okoliš, nebriga za otpad koji nije smeće, bacanje smeća u prirodu, nepropisno odlaganja otrovnih tvari (za one koji rade u zdravstvu, kemijskoj ili sličnoj industriji), nepotrebna uporaba freona (npr. u laku za kosu), rasipanje vode, el. energije …
19. ovisnost o alkoholu, narkoticima (“lakim”, “teškim”), lijekovima (antidepresivi i slično), kavi, cigaretama …15
20. ovisnost o kocki
21. ovisnost o neumjerenom radu, gledanju TV, hrani …
22. popuštanje napasti da zaželite da budete mrtvi vi ili tko drugi
23. popuštanje napasti da počinite samoubojstvo ili da koga lišite života
1. silovanje
2. izopaćena spolna ponašanja: homoseksualizam, sodomija, perverzni i grupni spolni odnošaji, samozadovoljavanje
3. tjelesna prisnost prije ili izvan braka (poljubac “usta na usta”, dodirivanje koje prelazi granicu prijateljskog dodira)
4. spolni čîni u kojima se sprječava mogućnost začeća (prezervativom, prekinutim snošajem)
5. izlaganje pornografiji u časopisima16, na televiziji ili kinu, u knjigama, u topless ili noćnim barovima6. umjetna oplodnja
7. posjećivanje predstava, zabava, sudjelovanje u razgovorima koji su protivni čestitosti
8. jesam li poticao požudu, pristajao na nju kad bi se pojavila napast, jesam li dopuštao da robujem strastima
9. jesam li čvrsto ustrajao u čednosti ili sam popuštao iz straha, nesigurnosti ili bilo kojeg drugog razloga
10. uskraćivanje bračnom drugu17, grubost u bračnom činu
11. jesam li gledao na bračni čin drugačije nego kao na čisti izraz ljubavi, jesam li sebičan pri bračnom činu i gledam samo na svoj užitak
12. trudim li se da raste ljubav u braku; jesam li bezobziran, zloban, osvetoljubiv i ne praštam bračnom drugu
13. manipuliranje osjećajima drugoga18
14. jesam li se držao i odijevao tako da sam drugoga mogao pobuditi na grijeh, jesam li se ispričavao da se tako odijevam isključivo zbog sebe
15. maštanje o izvanbračnim spolnim čînima19
16. pohađanje nudističkih kampova, nudistički pokret
1. otuđivanje stvari, novca …
2. zakidanje pri određivanju i plaćanju pravedne cijene za nečiji rad
3. zakidanje pri određivanju i plaćanju cijene za nečiju imovinu ili bilo kakvo drugo materijalno pravo koje pripada drugoj osobi
4. jesam li nadoknadio štetu onomu kojega sam zakinuo
5. sudjelovanje u krijumčarenju
6. primanje i davanje mita
7. neplaćanje usluga javnog prijevoza, televizijske ili slične pretplate, bilo kojih drugih usluga ili dobara
8. korištenje povlastica koje mi ne pripadaju (npr. koristim student-servis iako nisam student, koristim bolovanje iako nisam bolestan)
9. trudim li se oko napretka društva i dobrobiti bližnjih
10. promičem li pravdu, mir, slogu, ljubav
11. vršim li svoje građanske dužnosti
12. utaja poreza20 (preprodaja bez plaćanja poreza)
13. kupovina “na crno” (robe na koju nije plaćen porez)
14. nepoštivanje tuđeg prava na vlasništvo (uzimanje stvari koje pripadaju braći, roditeljima bez pitanja, kao da pripadaju meni, npr. odjeću, automobil …)
15. umnažanje zaštićenih računalnih programa, audio i video kazeta, knjiga i članaka bez dopuštenja vlasnika21 za vlastite ili komercijalne potrebe
16. korištenje tuđeg otkrića i navođenje tuđih riječi kao da je to moje
1. lažno svjedočenje
2. “velike” i “male”22 laži
3. klevetanje23
4. izvrtanje istine, iznošenje činjenica ali tako da se pretjeruje u njihovom značaju ili im se značaj umanjuje
5. zaobilaženje istine (npr. da bih se zaštitio od posljedica svojih pogrešnih djela)
6. jesam li uskratio svjedočanstvo o nevinosti bližnjega
1. preljub
2. ljubomora
3. maštati o tuđem bračnom drugu4. sudjelovanje u uništavanju svoga ili tuđeg braka
5. uništavanje veze (“hodanja”) mladića i djevojke24
6. zavist na tuđeg bračnog druga, zaručnicu/ka, prijatelja
7. željeti nesreću nekom bračnom paru, proklinjati im sreću, potomstvo … i činiti bilo što da se to i ostvari
1. zavist, ljubomora na tuđa materijalna dobra (kuću, automobil, bilo koju imovinu …)
2. zavist, ljubomora na tjelesni izgled, “sreću u životu”, Božje darove25, pamet, sposobnost, uspjeh, popularnost, prijatelje … neke osobe
3. željeti da se nečijim materijalnim dobrima dogodi nesreća ili proklinjati čije materijalno stanje
4. željeti da se dogodi nesreća ili proklinjati nečiji tjelesni izgled, “sreću u životu”, darove Božje, pamet, uspjeh, sposobnost, popularnost, prijatelje
SEDAM GLAVNIH GRIJEHA
1. oholost
2. škrtost
3. bludnost
4. zavist
5. srditost
6. lijenost
ŠEST GRIJEHA PROTIV DUHA SVETOGA
1. ufati se previše (neopravdano) u milosrđe Božje
2. zdvajati ili očajavati o milosti Božjoj
3. protiviti se priznatoj istini kršćanske vjere
4. zavidjeti bližnjemu milost Božju
5. odbijati tvrdokorno spasonosne opomene
6. ustrajati u nepokori
PET CRKVENIH ZAPOVIJEDI
1. drži se ženidbenih propisa
2. prisustvuj svetoj misi nedjeljom i zapovijedanim blagdanom
3. daruj za crkvene potrebe
4. posti na Pepelnicu i Veliki petak i ne mrsi, a u korizmene petke ne mrsi
5. ispovijedi se najmanje jednom godišnje i o Uskrsu se pričesti
DEVET TUĐIH GRIJEHA
1. sudjelovati u tuđem grijehu izravno i svojevoljno
2. zapovjediti grijeh
3. nagovarati ili savjetovati grijeh
4. ne pokarati tuđi grijeh
5. pristajati na tuđi grijeh
6. hvaliti tuđi grijeh
7. odobriti, pomagati, braniti tuđi grijeh
8. prisiljavati drugoga na grijeh
9. ne prijaviti ili ne spriječiti grijeh kad smo to dužni učiniti
– grijeh je i činiti sablazan
DUHOVNA DJELA MILOSRĐA
1. dvoumna svjetovati
2. neuka poučiti
3. za žive i mrtve moliti
TJELESNA DJELA MILOSRĐA
1. utamničena i bolesna pohoditi
2. gladnoga nahraniti
3. žednoga napojiti
4. mrtvoga pokopati
5. gola odjenuti
MISNE NAKANE
U našoj župi upisujemo misne nakane dva puta godišnje, i to početkom studenog za prvih šest mjeseci iduće godine i početkom svibnja za drugih šest mjeseci tekuće godine. Misne nakane svake nedjelje župnik najavi kod župnih obavijesti unaprijed, te su dostupne na Web stranici župe kao i na Facebook stranici župe.
BLAGOSLOV OBITELJI
Obično se obavlja u božićno vrijeme, a početkom došašća župnik objavi raspored blagoslova za svaku godinu. To je povlašteni susret župnika sa njegovim vjernicima u njihovim obiteljima kada svećenik u ime Crkve a zajedno sa župljanima moli blagoslov Božji za obitelj, dom i sve potrebe naših obitelji.
NEKOLIKO NAPUTAKA ZA BLAGOSLOV OBITELJI:
Blagoslov obitelji je godišnji posjet župnika svim obiteljima njegove župe. Ponajprije to je molitveni susret kojega zajedno s čitavom obitelji i za obitelj predvodi župnik. Stoga je važno da svi članovi koji nisu ozbiljno spriječeni budu u tom trenutku u kući okupljeni u jednoj prostoriji u kojoj će se odvijati blagoslov. Bilo bi dobro da nas primite prema mogućnosti u prostoriji koja nije jako grijana i u kojoj se ne kuha. Dobro je prema starom običaju da netko od ukućana pričeka župnika na ulazu u kuću. S obzirom da vam dolazim po prvi puta jedini znak da me čekate biti će da me netko čeka pred vratima. Ako imate kućne ljubimce, bez obzira koliko su bezopasni, molimo Vas da ih prije dolaska svećenika zatvorite kako bi smo izbjegli neugodne situacije. Važno je da su svi kućanski uređaji kao što su radio i televizija ugašeni. Na stolu neka je upaljena svijeća i križ, a dobro je ako obitelj posjeduje Bibliju da je i ona na stolu. Župnik će sa sobom ponijeti svete vode, tako da nije potrebno ostavljati svetu vodu u čaši na stolu.
Prilikom blagoslova obitelji običaj je da se daje dar za župu koji nije uvjet! Oni koji rijeđe dolaze u crkvu često krivo misle kako novac koji daju kod blagoslova obitelji ide izravno svećeniku za njegove osobne potrebe. Upravo zato svake godine iznova napominjemo vjernicima kako taj dar ide Župi, a onda od toga dara u našoj Župi plaćamo Obiteljski dar našoj Nadbiskupiji od kojeg se Nadbiskupija uzdržava i to u iznosu od deset kuna po glavi stanovnika župe. Dakle ako je u nekoj kući četvero ukućana, a oni daju dar 50 kuna, onda 40 ide za Nadbiskupiju a 10 ostaje u župnoj blagajni. Novac prema starom običaju možete staviti na tanjurić na stol oko kojeg se okupljamo. Nije potrebno stavljati ga u kovertu! Vrlo važno je naglasiti kako je krajnje neopravdano govoriti kako nekad vjernici znaju govoriti, nismo imali novaca, pa nismo niti primili župnika. Župnik ne ide po novce, nego prvenstveno podijeliti Božji blagoslov toj obitelji za godinu koja je pred nama, stoga bez obzira ako i nemate za dati dar za župu, uvijek primite svećenika u obitelj.
Ako je neka obitelj zbog posla ili bilo koje druge spriječenosti bila u nemogućnosti primiti svećenika na blagoslov, slobodno se telefonom ili osobno prijavite u naš župni u red i u dogovoru s vama župnik će naknadno doći i blagosloviti vašu obitelj.
Raspored blagoslova obitelji možete uzeti tiskan na listiću u našim crkvama početkom došašća, na Web stranici naše župe i na Facebook stranici naše župe. Uvijek ostaje molba da se pobrinete kako bi stariji i nemoćni, osobito oni manje pokretni dobili raspored blagoslova obitelji.
BLAGOSLOV GROBLJA
Prema običaju redovito se čini o svetkovini Svih svetih ili na Dušni dan.
BLAGOSLOV POLJA
Prema drevnom običaju blagoslov polja se vrši o blagdanu sv. Marka. Nastojimo svake godine u drugom selu okupiti se u poljima i budući da smo poljoprivredni kraj molimo Božji blagoslov na polja naša njive i usjeve, te na trud ruku čovjekovih.
