Gospodine,počinje novi dan,

a ja se ipak nalazim bolestan

između ova četiri zida.

Dok sam bio zdrav nisam znao cijeniti 

radost što mogu jednim skokom ustati iz kreveta,

i otvoriti svoj prozor 

da kroz njega uđe u moju sobu svjetlost.

Nisam cijenio sreću da ti na koljenima mogu prikazati

moje zdravo tijelo, moje oči,

moje ruke, moje noge,

sve moje mišiće

i pripremiti se za novi dan.

Bila je potrebna ova bolest, Gospodine, 

da shvatim kako je zdravlje dar tvoje dobrote.

Kao naknadu za ravnodušnost i nezahvalnost

prikazujem ti sada svoje tijelo,

svoje čelo orošeno znojem zbog ognjice,

svoje besposlene ruke,

svoje satove i satove nesanice,

ovaj dugački dan koji je predamnom.

Već ovoga trenutka želim ujediniti svoje trpljenje s tvojim 

za sve ljude ovoga svijeta, za malene i prezrene, 

za one koji su meni najdraži...

Prikazujem ti i radosti 

što će mi ih donijeti moji posjetitelji.

Prikazujem ti svu brižljivost i pažnju

koju će mi iskazati,

I molim te za one bolesnike kojima nitko ne dolazi. 

Ti budi njihova radost, njihov posjetitelj.

Prikazujem ti i sve trenutke

u kojima ću se osjetiti ostavljenim, 

napuštenim, zaboravljenim;

Učini, Gospodine, da se mogu osjetiti

sretnim samo uz Tebe.

Udijeli mi u svakom dijelu ovoga dana snagu

da uz smijeh prihvatim kušnju i trpljenja

bez prigovaranja.

Daj mi da danas budem takav bolesnik

koji će znati sa zahvalnošću prihvatiti tuđu brigu i ljubav,

daj da dadem dobar primjer strpljenja i uljudnosti

u trenucima kad mi je potrebna tuđa pomoć.

Da mogu iskreno iskazati svoju zahvalnost.

Tako ću moći dati dobro svjedočanstvo

kao tvoj učenik i za vrijeme bolesti.

Isuse, volim te i  molim,  

radi svoje ljubavi, budi uz mene.

AMEN!

Gospodine, bolest je pokucala na vrata moga života, otrgla me od rada i prenijela u jedan “drugi svijet”, svijet bolesnih.

Ovo je za mene bolno iskustvo, stvarnost koju je teško prihvatiti.

Ipak, Gospodine, zahvaljujem ti baš za ovu bolest: dao si mi duboko iskusiti krhkost i nestalnost života, oslobodio si me tolikih umišljaja.

Sada na sve gledam “drugim očima”: ono što jesam ili imam ne pripada meni, tvoj je to dar. Otkrio sam što znači “biti ovisan”, biti potreban svega i svih, ništa ne moći učiniti sam.

Iskusio sam samoću, tjeskobu, očaj, ali  i naklonost, ljubav i prijateljstvo mnogih.

Gospodine, iako mi je teško, govorim ti: “Neka bude volja tvoja!”

Prikazujem ti svoje patnje i sjedinjujem ih s Kristovima. Molim te, blagoslovi sve one koji mi pomažu i sve one koji trpe zajedno sa mnom. Blagoslovi one kojima je moja bolest teško pala, moje najmilije.

I, ako želiš, ako je to tvoja volja, daruj ozdravljenje meni i drugima. AMEN!

Gospodine Isuse, danas kada dolaziš pohoditi me kako bi mi po
ovom sakramentu podijelio snagu, poslušaj moju molitvu:
Budi snaga mojem istrošenom tijelu!
Budi mi svjetlo u noći koja se spušta!
Budi blagi melem mojim patnjama!
Budi oproštenje mojih prošlih grijeha!
Budi mi pratilac u mojoj osamljenosti!
Budi nada u svim mojim očajanjima!
Budi izvor mojoj vjeri!
Budi vatra mojoj ljubavi!
Budi prisutan u mojim nesanicama!
Budi osmjeh mojem licu!
Budi riječ u mojim susretima!
Budi ljubljeni prijatelj u mojim molitvama!
Gospodine vjerujem da si život i da si pobijedio smrt!
Dođi i pokucaj na moja vrata!
Večer je i dan je na izmaku, ostani samnom!