Bjelodano je da je mjesto dobilo ime po nebeskom zaštitniku sv. Jurju. Mjesto se u povijesnim spisima uvijek zvalo Sveti Đurađ ali mu komunističke vlasti oduzimaju pridjev sveti te ostaje samo Đurađ i tako sve do 1990. kada je mjestu vraćen prvotni naziv. Mjesto se spominje već u srednjem vijeku s različitim imenima već od 1280. godine. U srednjem vijeku je mjesto pripadalo osuvačkom vlastelinstvu te je imalo utvrdu a se spominje i samostan neke redovničke zajednice, najvjerojatnije benediktinci ili augustinci. Utvrda u Svetom Đurđu nadzirala je prekodravski prijelaz i obližnji hodočasnički put kojim se hodočastilo u Svetu zemlju a pokraj nje je niknulo naselje trgovaca i obrtnika. Bile su tu i brojne kapele.  Nije poznato koje je godine u Svetom Đurđu utemeljena župa, te o tome nemamo povijesnih podataka. No po prvi put se spominje župa već 1332. godine. Župa se iz Svetog Đurđa seli u Podgajce 1806. godine a sve do 1923. ova župa pripada Pečuškoj biskupiji.  Crkva u Svetom Đurđu pripada onom tipu gotičkih crkava koje imaju dvije prostorne jedinice: višu i širu lađu i niže i uže svetište. Sama crkva je iz 15. stoljeća a evidentno je da uz nju postoji raniji šesterokutni objekat. 

      Crkva je jednobrodna gotička barokizirana građevina sagrađena od opeke. Dimenzije su joj: lađa duljine 16,20 m, širine 9 m, a svetište je dužine 5,20 m i širine 5, 80 m. Za vrijeme turske okupacije katolici Svetog Đurđa i mnogih drugih sela prešli su na kalvinizam pa je tako ova katolička župa propala. Tek se 1708. godine spominje Sveti Đurađ kao filijala Donjeg Miholjca. Uz glavni oltar sv. Jurja crkva ima dva pokrajnja oltara BDM i Svetog križa. Za vrijeme Prvog svjetskog rata i ova je crkva ostala bez svojih zvona, čak i bez orgulja. Tako su 1923. nabavljena iz Slovenije iz Jesenica dva nova zvona od 600 i 350 kg. Zvona su početkom lipnja došla na željezničku stanicu u Donji Miholjac a 30 konjanika je otišlo sa iskićenim kolima po zvona koja je župnik s vjernim pukom dočekao u procesiji i svečano blagoslovio. 1926. crkva je oličena i postavljene su obojene pločice. Novi oltari su naručeni 1929. godine. 

      Za vrijeme Drugog svjetskog rata ponovno je bio uništen toranj  i zvona. Toranj je ponovno podignut te konačno završen tek 1961. godine kada su postavljene i električne instalacije. 1962. godine crkva je izvana uređena. Početkom osamdesetih godina obnovljen je toranj i krovište crkve a  obnovljenu crkvu je blagoslovio biskup mons. Ćiril Kos 3. studenog 1985. godine. Konačno crkvu staru pet stoljeća koja je rijedak i vrijedan spomenik kulture kao cjeloviti konzervatorsko – restarorski zahvat obnove preuzima Ministarstvo kulture godine 2002. a radovi na obnovi traju sve do danas. Godine 2019. darovima vjernika obnovljena je i restaurirana oltarna slika sv. Jurja. te postavljena na novopodignuti mramorni oltar koji je dar Franjevačkog samostana iz Orebića.